Bloger iz Velike Gorice

Velike organizacije koje barataju velikim količinama tuđeg i nezarađenog novca teže imati maksimalno moguće neuređen informacijski sustav. To je moje iskustvo iz rada u ili sa takvim organizacijama.

"Prioriteti grada Velike Gorice

11. poticati razvoj turizma, kroz Turopolje i Vukomeričke gorice napraviti biciklističke staze (pri tome izbjegavati glavnu cestu)
12. napraviti spomen-turističku točku (ne predaleko od zračne luke, da ne bude daleko poslovnjacima u kravatama) za podgutnicu gdje bi posjetitelji mogli saznati u kojim je povijesnim okolnostima nastala (poruka Vesni ŠO: to je trebalo napraviti, a ne trkeljati gluposti s Hlapićgradom)"

"Tomek,prosim te lepo,nastojmo biti konstruktivni a ne destruktivni,naj mi tu mešati politiku i v off topic vleči spominek jer bu se ovo onda mimo otišlo.
Kaj se beciklinov tiče,mislim da je tu VŽ dalko naprovo;skoro saka vulica,valda,ima beciklističku stezu,parkerališča za becikline,najstareši beciklin,beciklin klub...-tu su nam manevarske mogučnosti jako jako male.

Ali,kravata,podgutnica-tu imamo strašen fundoment samo treba dobru nadogradnju napraviti.Treba zeti ljude kaj se razmeju v branding i tomu spodobno i napraviti posel;ulica kravate,trg kravate,spomen dom podgutnice,kravata na sakomu stupu kak za božić,kravate kud ti oko seže,pozvati croata kravate da tu otpreju svoj dučan(proizvod s pričum-proizvod s potpisom,suvenir s pričum i potpisom;sinonim za kravatu,proizvod,zvir i nadogradnja na jenomu mestu...).To nemreš najti samo tak bilo de,več sem rekel da su koreanci snimali film o nastanku kravate na Gorice,..ni mi jasno da smo "Mi" tak bedasti...
(http://www.forum.gorica.hr/index.php/topic,2919.0.html)

Imamo komparativne prednosti koje se za taj posel retko de moreju najti,samo z puno truda i vremena napraviti.
Još bum jenput rekel;
Ja ne znam kaj se čeka...
...
http://www.forum.gorica.hr/index.php/topic,1351.msg69462.html#msg69462

Zanimliva teorija...
Da vidim do je v države glavni jedini način da mi deca tak nekaj vuče je da je saki dan/tjeden/mesec vozim v Varaždin.
To bi,kakti,praksa bila...
Živi bili pa videli.
Samo da nemo prešli kak i slepci.
Citat:
nekak mi se cini da bi zasad napredak bil ak se neko bar malo zainteresera za ovak neke pa mozda neke i bu z toga jemput kad politicari dojdu k pameti i skuze da treba cuvati ono po cemu smo drugacki od evrope a ne zaitrati razlike i nasilu delati od nas ono ke bi prestimana evropa stela da jesmo

Najbole znaš kuliko kaj vredi i znači da bez (prez) toga ostaneš.Žal mi je da vidim kak stari čardaki i drvene hiže po naše sele propadaju a nima ni vole ni penez da bi se to pričuvalo "za decu dece naše dece".Ne znam kuliko sem put tu napisal da smo kraj bogate povesti i tradicije a bilo bi mi drago da to moremo i dale biti.Od te povesti i tradicije bi treba napraviti b r a n d tak da čem se spomene Gorica il Turopole čoveku mam pred oči skoče stari čardaki na nemški i hrvaški vuglec,stare kurije tere su vu tu dobu bile center kulturnoga i političkoga života (Vuzipovičevo,Jelačičevo,Modić-Bedeković...),leta i leta političke i teritorijalne samostalnosti,jaka kulturno umetnička društva...Tu sem negde dal primer kak to dela drugi grad teri spočetka formera brand i se kaj vuz to ide.
Duša me boli da se negdo smeje da KAJ čuje i s tem sramoti mlade teri bi most i rekli teru reč ali...bil sem za Sesvete na Kravarske,tam se deca spominaju kak da su z Jelačić placa...Znači da se to ide od hiže a ne ze škole a če nekomu doma tumače da tak ne pripoveda-tu je pripovesti kraj.
Tu sem nekuliko put prečital nakaj da smo kakti zabiti mužeki,svinjari i svinjogojci-zgleda da je to brand teri nas prati.Oni ne znaju Miška Ledara teri je unapredil uzgoj Turopolske svijn,se one nepoznate Turopolce teri su praf-zapraf stvorili to svinjče križajnem dve još stareše pasmine,Brigleviče teri su z turopolskum svinetinum ranili i Beč i Peštu a i šire.
Citat:
o tomu treba cim vise žuboriti pa možda i bu neke s toga
slažem se i da tiha voda brega gloda
al ak idemo pre polefko i pretiho pak nas budu samo pod tepih pomeli i pak niš
do onda pak sve ostaje na entuzijastima kak vi na forumu

Malo il nimalo se more napraviti na ovem portalu il forumu-ni ovo Varaždin de su se ludi pred Božić 2001. prek portala zborili da mesto železne konstrukcije dobiju prave bore po gradu.
"
Vox populi-vox dei
" http://www.forum.gorica.hr/index.php/topic,720.msg67735.html#msg67735

BRANDING GRADA VARAŽDINA

Branding grada je kreiranje jedinstvene slike u svijesti ljudi o gradu. Cilj brandinga grada Varaždina je kreirati kao prve asocijacije o Varaždinu da je to grad u kojem ćete željeti živjeti, raditi, ulagati, posjetiti ga i zabaviti se.
Pozicioniranje grada kao branda
Kako bi uspjeli u tome, morali smo pozicionirati grad na jedinstven način. To pozicioniranje je izgrađeno nakon što smo prostudirali ključne stvari koje taj grad ima za razliku od drugih gradova u Hrvatskoj i okolnim zemljama.
Za sve ciljne skupine je važno da se komunicira asocijacija:
• na povijesni i barokni grad (srž branda: most u vremenu)
• važan je geografski i geoprometni položaj grada (srž branda: most medu zemljama, most medu regijama)
• zadatak je kreirati sponu među ljudima i grada, bilo da su oni turisti, ulagači, građani Varaždina ili poslovni ljudi srž branda: most medu ljudima).
Kod brandinga je važno izdvojiti ključnu asocijaciju koja će rezultirati stvaranjem snažne slike o gradu kao brandu. Slika o brandu automatski daje značenje što je važno za stvaranje osjećaja u svakom pojedincu, što će kod ciljnih skupina rezultirati željama za posjetom, za ulaganjem, za stanovanjem u Varaždinu, ponosom na grad od strane gradana Varaždina.
Učinak brandinga grada
Implementacijom branding rješenja, dugotrajnim ulaganjem u brand, komunikacijom prema navedenim ciljnim skupinama, dizajnom logotipa grada, izradom web stranica i provjerom branda kreirat će se snažan brand.
To će sve utjecati na rast financijske vrijednosti koje su relevantne za rast i razvoj grada. Branding služi kao marketinška odrednica u oblikovanju svih budućih promotivnih aktivnosti grada
(komunikacija prema van i komunikacija prema unutra), te kao marketinški orijentir kod definiranja razvojnih strategija grada na svim bitnim područjima kao što su gospodarstvo, kultura, obrazovanje, sport i rekreacija i turizam.
U pripremi projekta brandinga Varaždina korišteni su sljedeći izvori podataka:
• Razgovori s meritornim građanima po preporuci Naručitelja
• Istraživanje putem interneta
• Istraživanje strane i domaće literature (23 knjiga i 112 publikacije)
• Istraživanje razvojne strategija turizma i publikacija po preporuci Naručitelja
• Na projektu je sudjelovao tim vanjskih suradnika i stručnjaka na polju: geografije, kulture i povijesti i umjetnosti
• Kvalitativna metoda (intervju) na reprezentativnom uzorku od 60 građana Varaždina i Zagreba
http://www.varazdin.hr/brand/index.html

(Več sem na nekulko mest i put pisal o tem da nam fali brand pa bum skoristil priliku da to i pak ponovim.)
Citat: kuntakinte - 16. Prosinac 2007, 01:06:06
Vizualni identitet Grada Kutine
Grad Kutina jedan je od prvih gradova koji se odvažio oblikovati svoj budući projekt kroz grafički dizajn.
"Izradom novog vizualnog identiteta željeli smo da se grad Kutina pozicionira na tržištu gradova Hrvatske i Europske Unije i da na taj način pokaže čime je on jači, bolji, kvalitetniji i u kojem smjeru želi ići naprijed."- rekao je kutinski gradonačelnik Davor Žmegač na danas održanoj promociji novog vizualnog identiteta grada Kutine. Autor novog vizualnog znaka je poznati hrvatski dizajner Boris Ljubičić.
"Vizualni identitet Kutine je jednostavan i složen. Osnovni predložak je slovo K koje je zanimljive konfiguracije, a izvedba slova je višeslojna i pojavljuje se u više grafičkih formi, boja i realizacija. Zanimljiv je i slogan pod kojim se Kutina želi predstavljati, a koji glasi "Kutina, grad tehnologije"."- rekao je Boris Ljubičić. Dodaje da je zbog slogana i samo rješenje na jedan način preslika novih tehnologija jer znak podsjeća na strukturu čipa. "No, rješenje podsjeća i na konfiguraciju stvarnog grada, na tri ulice koje se međusobno vežu i oko kojih su objekti i drveće." – ističe Boris Ljubičić. Uz vizualnu prezentaciju projekta zaključuje kako za pravu ocjenu znaka treba proći neko vrijeme, dok znak zaživi u gradu.
Novi znak grada Kutine već neko vrijeme živi u gradu jer je u javnost pušten polako i pažljivo, kroz duže vremensko razdoblje. "Projekt kroz razne promjene poput redizajna gradske web stranice, postavljanjem novih gradskih znakova i sl. nastavljamo i dalje razvijati." – zaključio je gradonačelnik Davor Žmegač.
http://www.kutina.hr/Default.aspx?tabid=59&newsid=2172

Hmmmm...
Gorica..Grad...Hmmmm..."

http://www.forum.gorica.hr/index.php/topic,3671.msg69448.html#msg69448

Istraživanje identiteta grada Osijeka
http://brend.osijek.hr/cut/Istrazivanje%20stavova%20javnosti%20o%20gradu%20Osijeku.ppt#31

STRATEŠKI PLAN
GOSPODARSKOG RAZVOJA
http://wa.grad-glina.hr/dokumentiWCA/STRATEGIJA-GLINA-2006.pdf

Razvojna vizija turističke destinacije
Ovaj je dokument sastavni dio projekta „Razvojna vizija turističke destinacije" vrijedan 245 tisuća eura i financiran iz sredstava CARDS 2003, a podržali su ga ASB, petrinjsko Gradsko poglavarstvo i Turistička zajednica . Obuhvaća izgradnju turističke infrastrukture, jačanje turističkih kapaciteta i izradu promidžbenih materijala, a cilj mu je bio postaviti temelje za daljnji razvoj turizma.
Ovaj dokument vizijski usmjerava turistički razvoj petrinjskoga područja u narednome srednjoročnome, čak i dužemu razdoblju. Autorska je ekipa provela sustavnu analizu trendova suvremene turističke potražnje, s posebnim naglaskom na oblike turizma koji su imanentni petrinjskome urbanome i ruralnome području.
http://www.petrinja.hr/planovi/razvojna-vizija-turisticke-destinacije.html

Prioriteti grada Velike Gorice

9. u prstenu oko grada ima puno neobradive zemlje - pokrenuti projekt koji bi pokazao ljudima što mogu raditi na svojoj zemlji - mala gospodarstva, proizvodnja eko hrane (nemamo uvjete za proizvodnju kao u Slavoniji, težište na voću i povrću)

Regionalizacija poljoprivredne proizvodnje u
Zagrebačkoj Ţupaniji

...
Preporuke za daljnji razvoj ratarske proizvodnje

UvaŢavajući klase pogodnosti tla za obradu i značajke
tla, suvremenu ratarsku proizvodnju moguće je organizirati
u središnjem i istočnom dijelu Ýupanije, na manjem ili
većem dijelu gotovo svih općina na tom području, naravno
uz pretpostavku okrupnjavanje poljoprivrednih površina.
Zbog blizine trŢišta (prerađivački kapaciteti i grad Zagreb),
sve ratarske proizvode moguće je “oplemeniti” kroz proizvodnju
mesa, mlijeka, jaja i drugih proizvoda. U ovom trenutku
vjerojatno se samo mali broj velikih poljoprivrednih
proizvođača (s 50 i više ha zemljišta i odgovarajućom
mehanizacijom), moŢe odlučiti za specijaliziranu ratarsku
proizvodnju. Zbog relativno veće rentabilnosti, ratarsku
proizvodnju na ovim područjima treba kombinirati s povrtlarskom,
stočarskom, pa i voćarskom proizvodnjom gdje to
agroekološki uvjeti dozvoljavaju (kako je to prikazano na
karti regija i podregija za poljoprivrednu proizvodnju).
Dominantne ratarske kulture na području navedenih općina
i dalje će biti Ţitarice, prije svega kukuruz, zatim pšenica
i ječam, zbog potraŢnje za ovim kulturama (namjenska
proizvodnja), jednostavnosti procesa proizvodnje i navike
proizvođača. Obzirom da agroekološki uvjeti ovog dijela
Ţupanije i raspoloŢivi sortiment omogućuju znatno veće
prosječne prinose i stabilnu proizvodnju svih ratarskih kultura,
nuŢno je poduzeti sljedeće:
– urediti oranične površine u smislu odvođenja suvišnih
voda s tabli, uređenja kanalske mreŢe i putova; na
kiselim tlima obaviti kalcifikaciju; povećati efektivnu plodnost
tla (gnojidbom organskim i mineralnim gnojivima,
prometom organske tvari u tlu); uvesti “odgovarajući” plodored
koji će zadovoljiti i biološku i ekonomsku stranu
proizvodnje; pridrŢavati se poznatih optimalnih agrotehničkih
rokova obrade tla, sjetve i drugih zahvata.
Obzirom na klimatske karakteristike i reljef, u Ýupaniji
postoje i manja područja pogodna za ratarsku proizvodnju
koja se moraju uvaŢavati prilikom odabira kultura pa i sorata,
rokova za pripremu tla i sjetvu te ostalih agrotehničkih
zahvata.
U nastavku dajemo osnovne preporuke za uzgoj ratarskih
kultura na području Zagrebačke Ţupanije. Osnova
ratarske proizvodnje je uzgoj kultura u plodoredu. Od mogućih
plodoreda obzirom na karakteristike podneblja i tla
mogu se preporučiti: a) kukuruz – strna Ţitarica – soja; b)
ozimi ječam – uljana repica – kukuruz za silaŢu; c) soja –
pšenica – uljana repica – kukuruz; d) soja – pšenica – djetelinsko
travne smjese; e) kukuruz – strna Ţitarica – djetelinsko
travne smjese. Za proizvodnju kukuruza proizvođačima
stoji na izbor veliki broj kvalitetnih hibrida iz vegetacijske
skupine FAO 300 (za suho zrno), a FAO 400 i 500
za zrno i spravljanje silaŢe (od čitave biljke, klipa ili zrna).
Kod izbora hibrida kukuruza treba koristiti saznanja o pogodnosti
hibrida za određeni tip korištenja. Iako je tehnološki
proces proizvodnje ove kulture dobro poznat na
ovom području, ipak pati od nekih manjkavosti koje rezultiraju
niskim prinosima. To je prije svega, uzgoj kukuruza u
uskom plodoredu (ponekad i monokulturi), proljetno oranje
povezano s oteŢanom pripremom tla za sjetvu što ima
za posljedicu slabo nicanje i slabiju kontrolu korova. Često
puta zbog proljetne obrade tla ili klimatskih prilika (vlaŢnog
proljeća) kasni se s rokom sjetve. Kod današnjih hibrida kukuruza
visoki prinos zrna se bazira na optimalnom broju
biljaka po jedinici površine, što za hibride koji se siju na
ovom području treba iznositi 65.000–75.000 biljaka/ha.
Kod proizvodnje pšenice za potrebe mlinske industrije
proizvođači bi trebali birati tzv. krušne sorte, jer je to
preduvjet za proizvodnju brašna visoke kvalitete. Iako,
proizvodnja pšenice i drugih Ţitarica na ovom području
zahtijeva veća ulaganja, ona ima opravdanje zbog sigurnog
otkupa i plodoreda. Povećanjem svinjogojske proizvodnje
porast će potrebe i za stočnim ječmom. Za ovu namjenu
na ovom području uglavnom treba sijati ozime sorte višerednog
(stočnog) ječma. Jedan od bitnih preduvjeta za postizanje
visokih prinosa Ţitarica je pravovremana sjetva (u
optimalmom roku). Kod ozimih strnih Ţitarica optimalni
rok sjetve (kraj rujna ili listopada, ovisno o Ţitarici) najčešće
je ograničen berbom kukuruza. Preorijentacijom poljoprivrednih
proizvođača na ranije hibride kukuruza, te veće
učešće silaŢnog kukuruza u strukturi sjetve, taj se problem
moŢe minimalizirati. To je posebno aktualno za tla teŢeg
mehaničkog sastava kod kojih je povoljan moment za
obradu tla vrlo kratak, najčešće tijekom rujna. Mjere njege
usjeva koje se provode tijekom razvoja usjeva Ţitarica
rijetko su ograničene u tehnološkom smislu, ali ponekad
znanjem (neznanjem) i materijalnim poloŢajem proizvođača,
što je neophodno mijenjati jer u protivnom ne treba
očekivati povećanje proizvodnje.
Od ostalih ratarskih kultura treba istaći veće mogućnosti
uzgoja soje i uljane repice za poznatog kupca na
površinama Zagrebačke Ţupanije. Osnovne prepteke postizanju
većih prinosa ovih kultura čini nedovoljna educiranost
proizvođača, osobito za potrebe nešto intenzivnije
zaštite ovih kultura. Soja bi trebala postati treća ili četvrta
kultura u tropoljnom ili četveropoljnom sustavu ratarske
proizvodnje. Obzirom na potrebu kvalitetne pripreme tla
za sjetvu, to je zahtjevna kultura (zahtjeva bolje usitnjeno
tlo nego za sjetvu kukuruza radi nicanja, dobrog djelovanja
herbicida i poravnato radi kvalitetne Ţetve). U spomenutom
području treba sijati sorte iz vegetacijske skupine
00 i ranije sorte iz skupine 0. Takav sortiment osigurava
Ţetvu soje u prvoj polovici rujna, tj. pri vlaŢnosti ispod 13%
što smanjuje troškove sušenja. Što se tiče uljane repice,
treba ju sijati samo na uređenim tlima, jer na neuređenim
tlima gdje postoji mogućnost pojave stajaćih voda ili kod
prezasićenosti tla vodom, točka vegetativnog vrha moŢe
biti oštećena od niskih temperatura. Kao i kod ostalih
ratarskih kultura, na visinu prinosa veliki utjecaj ima rok
sjetve (optimalni rok sjetve je 25. kolovoz – 5. rujan). I
Ţetva uljane repice je specifična, obzirom da je u određenim
okolnostima sklona pucanju komuški te je treba
poŢeti u vrlo kratkom roku uz upotrebu adaptacija na
kombajnu (produŢeni stol, vertikalna kosa).
...

Preporuke za daljnji razvoj povrćarske proizvodnje

Povrćarska proizvodnja preporuča se prije svega na
ravnim ili blago nagnutim terenima, u dolinama rijeke Save
i ostalih većih i manjih vodotoka. Najpogodnija zemljišta
nalaze se na području slijedećih općina ili gradova: Velika
Gorica, Orle i Rugvica, zatim Brdovec i Samobor, Zaprešić
i Sv. Nedelja, te Ivanićgrad, Bistra, Jastrebarsko, Krašić, Pisarovina.
Zbog povoljnih fizikalnih svojstava, moguća je
proizvodnja uglavnom svih kultura, pa i korjenastog, gomoljastog
i lukovičastog povrća koje za svoj rast i razvoj
zahtijeva tla lakše teksture. Tla najlakše teksture koristit će
se za uzgoj ozimih i ranoproljetnih kultura zbog brŢeg prosušivanja
i grijanja. Isto tako, takve su lokacije pogodne za
podizanje zaštićenih prostora.
Na području Zagrebačke Ţupanije, na otvorenom i u
negrijanim i/ili grijanim zaštićenim prostorima, u različitim
rokovima, moguć je uzgoj većeg broja povrća: blitva, celer,
cikla, cvjetača, češnjak, dinja, endivija, grašak, grah mahunar,
grah zrnaš, kelj, kelj pupčar, korabica, krastavac,
krumpir, kupus, lubenica, luk, matovilac, mladi luk, mrkva,
paprika, patlidŢan,. peršin, poriluk, radič, rajčica, rotkvica,
salata, šparoga, špinat, tikvica (32 kulture). Zbog različitosti
ekoloških zahtjeva, navedenih se tridesetak kultura. moŢe
podijeliti na dvije skupine. U prvu se skupinu povrća ubrajaju
kulture koje se s više ili manje rizika mogu uzgajati bez
navodnjavanja, ali ne za sve rokove berbe. Sjetva ili sadnja
tih kultura počinje u jesen (mladi luk, luk srebrenac, češnjak,
kelj ozimi, salata ozima, špinat ozimi, matovilac) ili
ranije u proljeće (krumpir mladi, mahune rane, luk, kupus
rani, kelj rani, salata proljetna, mrkva, peršin, špinat proljetni,
blitva proljetna, korabica rana, rotkvica proljetna,
cikla rana, grašak) kada je tlo zbog oborina u tim mjesecima
povoljne vlaŢnosti za nicanje, a sadnja se presadnica
obavlja iza kiše. Ovim se kulturama moŢe dodati i grah
zrnaš koji za svoj drugi dio vegetacije treba aridniju klimu,
te višegodišnja kultura šparoga koja se bere u proljeće, a
moŢe podnijeti ljetnu sušu. Međutim, ako tijekom vegetacije
nastupi beskišno razdoblje prosječni prinosi mogu biti
umanjeni za više od 30%.
Bez navodnjavanja uzgoj je nemoguć ili je redovito
podloŢan velikim rizicima za kulture koje se siju ili sade
u kasno proljeće i ljeti (krumpir za zimu, grah mahunar
jesenski, kupus i kelj jesenski, cvjetača, rajčica, paprika,
patlidŢan, krastavci, tikvice, dinje, lubenice, salata ljetna i
jesenska, endivija, radič, mrkva i peršin jesenski, špinat jesenski,
blitva ljetna i jesenska, korabica ljetna i jesenska,
rotkvica jesenska, cikla jesenska, poriluk, kelj pupčar).
Osim navedenih kultura, na području Zagrebačke Ţupanije
moŢe se uzgajati još znatan broj drugih vrsta povrća.
Neko se od tog povrća sezonski pojavljuje na trŢnicama
kopnene Hrvatske u malim količinama (repa postrna, koraba
podzemna, kineski kupus, brokula, luk kozjak ili ljutika,
rotkva, pastrnjak, hren, kopar, bob), a drugo rijetko ili
se ne prodaje (crni korijen, čičoka, slatki komorač, celer rebraš,
karda, kineska raštika, lisnati kelj, luk vlasac, radič
witlof, kres salata, portulak, novozelanski špinat, bamija,
kukuruz šećerac, grašak šećerac, grah metraš, rabarbara,
batat). Mogućnost uzgoja nekih od navedenih kultura u
našem podneblju potvrđuju i naša istraŢivanja.
...

Preporuke za razvoj voćarstva

Intenzivnu voćarsku proizvodnju u sustavu integrirane,
a djelomično i organske proizvodnje voća moguće je
organizirati u sljedećim područjima:
Vukomeričke Gorice
U odnosu na reljef, nagib terena i ekspoziciju mogu se
za voćnjake izdvojiti površine oko Male Bune, Šiljakovine i
Lukinić Brda. U Lukinić Brdu posebno je prikladan veći
plato, gdje bi se mogle osvojiti slabo razvijene i nenjegovane
šumske površine. Inače bi se moglo naći prikladnih
poloŢaja za uzgoj voćaka i na drugim područjima. Manje
površine bile bi prikladne na području od Velike Bune do
Kravarskog i od Kravarskog do Pokupskog. Ovdje zbog
izlomljenog reljefa prevladavaju zatvoreni poloŢaji sa slabom
zračnom drenaŢom, zatim poloŢaji otvoreni prema
sjeveru i sjeveroistoku, te vrlo strmi poloŢaji. Uzgoj voćaka
mogao bi se proširiti na blaŢim padinama juŢnih i jugozapadnih
ekspozicija, a dijelom i na sjevernim ekspozicijama
koje su od sjevera zaštićene još većim breŢuljcima, kao
npr. na području od Kravarskog prema Novom Brdu. Tu
dolazi veća površina amfiteatralnog oblika s drenom za
hladni zrak u smjeru sjevera. No, i ovdje nisu za voćke prikladne
površine tala u najniŢem dijelu, jer su podloŢne
duŢem stagniranju hladnog zraka i zamočvarivanju od prekomjernih
slivnih voda.
Vrlo prikladnih poloŢaja za male intezivne nasade
jabuka, krušaka, višanja i jagodastog voća imamo na poteznici
Donji Hruševac-Gornji Hruševac. Tu je ranije postojao
voćnjak. O prikladnosti poloŢaja svjedoče još i danas
zaostala stabla jabuka. Prednost za uzgoj voćaka treba
dati blagim padinama i zaravnjenim platoima. Ovdje poloŢaji
nisu izloŢeni nepovoljnim utjecajima jačih hladnih
vjetrova i stagnaciji hladnog zraka. Od sela Opatija i Šestak
Brdo, zatim sela Hotnja do Pokupskog ima za uzgoj jabuka
dosta prikladnih površina na blagim padinama. Nadalje na
području Lijevi Štefanki, Cerovski Vrh, Dobranec, Kozjača,
te na blagom platou u smjeru Peršinovec-Guci ima za sve
vrste kontinentalnih voćaka vrlo prikladnih površina. Detaljnim
pregledom i ocjenom mogao bi se procijeniti potencijal
za voćarsku proizvodnju Vukomeričkih Gorica,
koji sigurno nadmašuje nekoliko stotina hektara. U nizinskom
dijelu bilo bi prikladnih najmanje 200–300 ha za
uzgoj jagodastog voća. Na prijelaznom povišenom području
između nizine i obronaka Vukomeričkih Gorica mogla
bi se razviti suvremena rasadnička proizvodnja sadnica
voćaka i ukrasnog grmlja.
...

Perspektiva voćarske proizvodnje

Iz kratkog pregleda stanja proizvodnje voća u Zagrebačkoj
Ţupaniji proizlazi da je proizvodnja voća mala i da
se za podmirenje potrošnje glavnina voća nabavlja izvan
regije. S druge strane iz kratkog pregleda pomoekoloških
uvjeta vidljivo je da postoje vrlo povoljni uvjeti i niz komparativnih
prednosti za racionalnije korištenje proizvodnih
prostora za proizvodnju velikog broja vrsta i sorta voća.
Kada poljoprivredne površine razvrstamo po klasama
pogodnosti dolazimo do zapanjujućeg podatka da je čak
50% poljoprivrednih površina Zagrebačke Ţupanije u većoj
ili manjoj mjeri prikladno za voćarsku proizvodnju, ne
računajući pri tom da jagodaste voćne vrste mogu ravnopravno
konkurirati povrćarskim kulturama na površinama
“rezerviranim” za povrćarstvo.
VaŢno je pitanje opsega proizvodnje u pojedinom
području, kako bi se bolje planirala mehanizacija, otkup
itd., što sve moŢe riješiti dobro organizirana kooperacija.
Smatra se da je gotovo za svaku vrstu potrebno na pojedinom
području organizirati proizvodnju na najmanje 50
ha. Za jabuke, kruške, šljive, višnje, trešnje i marelice mogu
biti vrlo prikladni voćnjaci od 1 do 3 ha. Pri uzgoju jagoda,
malina i ribiza mogu se prakticirati i manji voćnjaci od 0,25
do 1 ha.
...

Preporuke za uzgoj vinove loze
i razvoj vinogradarstva

UvaŢavajući sve morfološke, fizikalne i kemijske značajke
kartografskih jedinica tala i njihove podobnosti za
uzgoj vinove loze u nastavku ćemo prikazati temeljne polaznice
pri podizanju vinograda i uspješnosti uzgoja vinove
loze.
P- 1 (kartirana jedinica 11) – klasa pogodnih tala
– pripremu terena obaviti sukladno dubini profila.
Dublje rigolanje izvršiti na tlima dubljih profila i ujednačene
slojevitosti, a na tlima plićih profila površinski sloj
ostaviti iznad flišnih i laporskih horizonata koje je potrebito
prorahliti;
– uslijed ne rijetke pojave pištavaca preporuča se djelomična
ili cjelovita drenaŢa proizvodne table – parcele;
– obaviti meliorativnu gnojidbu s PK mineralnim gnojivima
obzirom na vrlo slabu opskrbljenost tim hranjivima;
– u fazi pripreme u tlo unijeti organsku tvar (zelena
gnojidba ili sl.) , a pri sadnji u sadno mjesto dodati zreli
stajski gnoj;
– smjer redova postaviti paralelno sa padom terena
uz obavezno zatravljivanje cijele površine zbog sprječavanja
erozije;
– preporučuju se podloge iz skupine Riparija x Rupestris
(Schwarzmann i 3309 C) i Berlandier x Riparia (K5
BB, 5C, T8B, SO 4, 125 AA i dr.)
P-2 (kartirane jedinice 4,6 i 10) – klasa umjereno ograničeno
pogodnih tala
– pripremu terena obaviti na način da se površinski
sloj rendzine ne miješa sa slojevima lapora što se moŢe
postignuti predhodnim riperovanjem i naknadnim plitkim
oranjem.
– na izrazito strmnim padinama priprema terena moguća
je rigolanjem “ u trake” okomito na pad terena ili izvedbom
terasa;
– bez obzira na dobru dreniranost profila skrenuti pozornost
na moguća klizišta i provedbu njihovog saniranja;
– meliorativnu gnojidbu provesti suklano analitičkim
nalazima uz dodatak organske tvari;
– smjer redova ovsiti će o nagibu. Na umjerenim
strminama redovi se mogu postaviti paralelno sa padom, a
tamo gdje će se usustaviti terase, okomito na pad;
– obzirom na srednju do bogatu koncentraciju vapna,
odnosno fiziološki aktivnog vapna preporučuje se podloge
Chaselas x Berlandieri 41B i C. Sauvignom x Berlandieri
333 E. M. za rahla i prozračna tla, a tamo gdje se u gornjim
slojevima pojavljuju lomljivi vapnenci , podloga Berlandieri
x Rupestris 140 Ru. Na kiselim tlima ove klasne podobnosti
dolaze podloge iz skupine Berlandieri x Riparija.
P-3 (kartirane jedinice 5,20 i 21) – klasa ograničeno
pogodnih tala
– priprema terena na kartiranoj jedinici 5 obaviti će
se ne miješajući slojeve, a na jedinicama 20 i 21 dubokom
brazdom. Naime ove potonje jedinice zauzimaju platoe i
breŢuljkaste zaravni gdje je moguć uzgoj vinove loze uz
ograničavajuće čindbenike klime;
– meliorativu gnojidbu obaviti sukladno analitici uz
organsku tvar;
– smjer redova na zaravnima ovisit će o morfologiji table
– parcele, a u pravilu se preporuča sjever-jug zbog boljeg
osvjetljenja.
– na kartiranoj jedinici 5 preporučavaju se podloge
41B i 333 EM , a na jedinicama 20 i 21 iz skupine Berlandieri
x Riparia SO 4, 5C i 125 AA.
Za sve ovdje navedene kartografske jedinice tla bez
obzira na njihovu podobnost preporuča se sljedeće:
– sortiment bi trebali činiti bijeli i crni vinski kultivari
uglavnom I. i II. dobi dozrijevanja, a kultivari III. dobi
dozrijevanja dolaze samo na izrazito povoljnim poloŢajima.
Zobatice za potrošnju u svjeŢem stanju samo u okućnici
za vlastitu potrošnju i lokalno trŢište;
– razmaci sadnje trebaju biti sukladni smjeru proizvodnje,
gabaritima traktora i priključnih strojeva eurostandarda
i stanja tla u vinogradu odnosno, uvaŢavajući nagibe
i mogućnost prokliŢnjavanja strojeva;
Generalno, to su na svim prostorima razmaci od 200 –
240 × 90 – 110 cm;
– za sve sorte preporuča se jedinstveni sustav uzgoja
“visoka glava” koji omogućava optimalno opterećenje rodnim
pupovima, uz prikladnu armaturu;
– sustav odrŢavanja tla u osnovi treba činiti zatravljivanje
cijele površine i malčiranje uz povremeno prorahljivanje
tla i obnovu zelenog pokrova;
– uz redovitu provedbu kontrole plodnosti tla treba
vršit prihranjivanje i gnojidbu.
Samo sve navedene temeljne postavke vinogradarske
proizvodnje mogu osigurati uspješan budući uzgoj vinove
loze na ovim Ţupanijskim prostorima a što će doprinijeti
solidnijem razvoju vinogradarstva.
...

4.9.4.3. Preporuke za daljnji razvoj
ekološke poljoprivrede

Temeljem izloŢenih podataka u tablici 43, vidljivo je
da su na području Zagrebačke Ţupanije zastupljena i veća
gospodarstva (Sever, Čegec, Nanić, Campanello itd) ali i
manji eko-uzgajivači bilja i stoke. Ekološka poljoprivreda
provodi se na samo 0,08% poljoprivrednih površina Zagrebačke
Ţupanije, što je identično i hrvatskom prosjeku. Iz
tih razloga ne iznenađuje da su još uvijek količine namirnica
i hrane koje se ostvare u ekološkoj poljoprivredi izrazito
male. S obzirom da za njih nisu još uvijek zainteresirani
trgovački lanci ili hoteli (samo zbog male količine),
poljoprivrednim proizvođačima ostaje da svoje proizvode
prodaju “kako znaju i umiju”. Upravo ovo je jedan od preduvjeta
za daljnji razvoj seoskoga, agrarnoga, ruralnoga,
zdravstvenoga turizma u čemu ekološka poljoprivreda treba
i mora naći svoje mjesto. Da bi se vidjelo kako sve ovo
funkcionira ne treba ići negdje u Europu, dovoljno je otići
do Istre i uvjeriti se da sve ovo moŢe biti i u RH.
Na području Dugog Sela, Ivanić Grada, Jastrebarskog,
KriŢa, Samobora, Svetog Ivana Zeline, Velike Gorice,
Vrbovca i Zaprešića već je više o desetak eminentnih ugostiteljskih
imena vezanih uz agrarni turizam. Nadamo se da
će u nekim sadašnjim a i novim objektima u budućnosti
biti više proizvoda iz ekološke poljoprivrede. Zanimljivo je
da se unutar ovih gospodarstava koja se vode kao seoski
(agrarni) turizam mogu vidjeti kulture koje su skoro izumrle
(nekada su činile do 6% obradivih površina RH) kao što su
lan, konoplja, heljda, pir, proso, pa čak raŢ i zob koje se
više i ne vode kao zasebne kulture u Statističkim ljetopisima
RH. Program revitaliziranja nekih od ovih kultura
(lan) uspješno se provodi na području Zagrebačke Ţupanije.
Ekološka poljoprivreda također mora naći svoje mjesto
i u posebno zaštićenim područjima, temeljem metoda
in-situ radi očuvanja biološke i krajobrazne raznolikosti.
Na području Zagrebačke Ţupanije ovdje u prvom redu
mislimo na neshvatljivo i nerazumno zapostavljeno područje
Ýumberka na kom se nalazi i istoimeni Park prirode.
U prostoru Ýumberka nalazi se eko gospodarstvo Eko
Campanello jedno od najvećih na području Zagrebačke
Ţupanije. U ovom području jedan od temeljnih načina razvoja
mora biti agrarni turizam, odnosno popularizacija
ovoga kraja kroz stalne edukacijske programe (za vrtiće,
osnovne i srednje škole) koji bi se u ovom području mogli
organizirati u suradnji sa Upravom Parka prirode. Sa razvojem
ovoga kraja DrŢava i Ýupanija pod hitno moraju početi
raditi, inače vrlo brzo više ljudi tamo neće biti. Na području
Zagrebačke Ţupanije nalazi se Crna Mlaka koja je uz
Kopački rit, Lonjsko polje i donji tok Neretve upisana u
Ramsarski popis močvarnih područja. Kako je temeljni cilj
na ovom močvarnom području sačuvati biljne i Ţivotinjske
vrste bilo kakva primjena agrokemikalija, tj. konvencionalne
poljoprivrede u samom području i bliŢoj okolici ne
dolazi u obzir. Zagrebačka Ţupanija bi trebala u cilju zaštite
ovog područja uvesti poticaje (tzv. zeleni račun) za razvoj
ekološke poljoprivrede na ovom području.
Ekološka poljoprivreda sigurno jednim dijelom mora
naći svoje mjesto i na vodozaštitnim područjima (ali samo
pod uvjetom da tlo nije pretjerano onečišćeno teškim kovinama
i drugim potencijalnim onečišćenjima na što su ukazala
istraŢivanja Romića i sur. 2003). Kako je u ekološkoj
poljoprivredi povećana upotreba organskih gnojiva na
ovim područjima treba biti vrlo paŢljiv pri primjeni organskih
osobito tekućih gnojiva. Na ovim područjima i ekološka
poljoprivreda mora biti u skladu s EU Uredbom o nitratima
(91/676/EEC od 12.12.1991). U ovoj Uredbi regulirana
je maksimalno dozvoljena količina hranjiva kroz
bilancu hranjiva po jedinici površine i uzgajanoj kulturi,
kao i vrijeme i način njihove primjene.
Bilo kakav razvoj poljoprivrede na osjetljivijim područjima
kao što su vodonosne zone, zaštićena područja,
područja zaštite pojedinih vrsta biljaka ili Ţivotinja, određenih
staništa i slično zahtijevaju primjenu (zelenije) tehnologije
prihvatljivije za okoliš u skladu s “Common Agricultural
Policy – No 394/2002 na čemu se temelji ekološka
poljoprivreda.
Vjerojatno vrlo malo ljudi zna gdje završavaju granice
Grada Zagreba a gdje počinje Zagrebačka Ţupanija. Svi
znamo da je u “središtu” Zagrebačke Ţupanije Grad Zagreb.
Upravo to skoro milijunsko trŢište sigurno je trŢište za
sve proizvode iz ekološke poljoprivrede. Samo količine
moraju biti veće da bi i trgovci bili zainteresirani za ove
proizvode. Ako i u budućnosti dominantni oblik prodaje
eko-proizvoda bude putem telefona (web stranica) poznatim
kupcima ili na klupi na trŢnicama ili na samom gospodarstvu,
to će značiti da se ovaj vid poljoprivrede ne
razvija. Temeljno ograničenje razvoja ovoga vida poljoprivrede
prevelika je usitnjenost naših proizvođača, a samim
tim i mala količina proizvoda koja se dobije na jednom
gospodarstvu. Tu je i problem praktična znanja i slaba
ili nikakva obrazovanost većine sadašnjih i budućih ekofarmera.
Za bolje funkcioniranje hrvatskih eko-farmera biti će
potrebito njihovo umreŢavanje (kao što su to učinili “konvencionalni”
voćari i vinogradari na području Zagrebačke
Ţupanije) i stvaranja većih cjelina (zadruga, udruga/Z-EKO
je Udruga eko-poljoprivrednika Zagrebačke Ţupanije/,
prstenova ili kako će se zvati) radi što lakšeg dolaska do
trŢnice, velikih trgovačkih lanaca, upoznavanja kupaca/potrošača
s novim proizvodima. Ali u isto vrijeme i zbog
lakšeg rješavanja problema koji će biti uočeni pri uzgoju,
preradi prodaji i naplati svojih proizvoda.
Uzgoj poljoprivrednih kultura na ekološki prihvatljiv
način, te njihovo populariziranje kroz turizam sigurno bi
doprinio brŢem i boljem razvoju Zagrebačke Ţupanije. Uz
ekološki pristup bile bi oŢivljene i brojne tradicijske djelatnosti
našega sela, stari običaji našega kraja, što bi sve
dovelo do bolje ponude kroz ekoturizam, agro- ili zdravstveni
turizam. U zaštićenim područjima mogla bi se uspostaviti
veza između ekološke poljoprivrede i zaštite okoliša
s jednu stranu odnosno ruralnoga razvoja s drugu stranu,
kao što je to učinjeno u većini DrŢava EU. Razvojem
ekološke poljoprivrede uz DrŢavnu (Ýupanijsku) potporu
mlađe stanovništvo bi se zadrŢalo u ruralnim sredinama,
što bi smanjilo pritisak na gradove.
Za napredak agrara, a osobito ekološkoga, potrebita je
bolja suradnja zainteresiranih Ministarstava i Fakulteta,
savjetodavne sluŢbe, nositelja uzgoja bilja i stoke i svih ostalih
zainteresiranih na dobrobit svih nas. Opći je problem
agrara što se dobre mjere mogu vidjeti tek na duŢe vremensko
razdoblje, a loše u vrlo kratkom vremenu. Što će
biti od hrvatske konvencionalne i ekološke poljoprivrede u
budućnosti odlučujemo samo mi u RH i nitko drugi. Za sve
naše uspjehe ili greške u budućnosti mi ćemo biti zasluŢni
ili krivi. Nitko drugi.
...

5. REGIJE I PODREGIJE ZA POLJOPRIVREDNU
PROIZVODNJU NA PODRUČJU
POJEDINIH OPĆINA I GRADOVA

S obzirom na veliki interes na rezultatima regionalizacije
poljoprivredne proizvodnje iskazan od strane svih
pojedinih općina i gradova, u nastavka izrade projekta
“Regionalizacija poljoprivredne proizvodnje u Zagrebačkoj
Ţupaniji” za svaku općinu i grad izrađena je karta
regija i podregija za poljoprivrednu proizvodnju u mjerilu
1:50.000 u digitalnom i tiskanom obliku. Na temelju navedenih
karata, izvršena je inventarizacija površina regija i
podregija za poljoprivrednu proizvodnju, kako bi se utvrdilo
s kakvim zemljišnim resursima raspolaŢe pojedina
općina ili grad te kakva je njihova pogodnost za pojedinu
granu poljoprivredne proizvodnje. Temeljem navedenog,
izrađeni su izvještaji regionalizacije poljoprivredne s kartom
za svaku općinu i grad u tiskanom i digitalnom obliku.
Izrađeni izvještaji sadrŢe izuzetno vrijedne podatke koje je
nuŢno uvaŢavati u okviru daljnjeg planiranja razvoja poljoprivrede
na području spomenutih općina i gradova.
Za potrebe cjelovitosti ove studije, u nastavku se u
tablici prikazuju skupni rezultati o površini pojedinih regija
i podregija za poljoprivrednu proizvodnju za pojedine
općine i gradove.
...
Glasnik Zagrebačke Ţupanije,Broj 24/2005.

Da, kunta, sve je već izmišljeno.

Treba se organizirati, napraviti prioritete i krenuti.
Odrediti ljude koji će raditi na postavljenim zadacima, a ne sazivati pressice, i naravno kažnjavati one koji u zadanom roku ne učine postavljeno.
Opravdanja za ne-učinjeno nema, i onda kazna.
Koliko čitam, love se ima.

Ja sam za početak za čistu i pitku vodu po svim područjima grada, a onu prljavu dovesti u fazu očišćenosti (što nije baš riješeno) kao i za jaču kontrolu otpadnih voda iz privatnih kuća, te jaču iskorištenost slivnih voda.

Osim toga, još investirati u TV da postane izvor informacija svakom građaninu ovog područja (najmerno pišem područja, a ne grada, jer očito ljudi u gradu podrazumijevaju posao gradskih otaca samo od piste pa do Zubaka). Kako u informativno-političkom krugu (neka se zna tko je što osmislio, pokrenuo, stvorio i izvršio), tako bome i za šire kajkavsko i zavičajno, naročito povijesno i kulturno obilježje ovog kraja.
A ne da nam se događa da ljudi pojma nemaju tko je Habdelić, tko je Lučić ili da je Šenoa turopoljski zet.
Ali zato svi znaju di je bila spomen-ploča rođenja Bakarića, koji čak niti nije rođen u toj kući. Strašno.

No, na žalost, ljudima je važnije da imaju parkirno mejsto ispred omiljnog kafića, nego da imaju na raspolaganju 3 bazena.

Kad smo već kod bazena, zašto bi taj bazen tj bazeni bili u VG?
U VG neka bude dvorana, klizalište i skate pista, a bazeni i šetnice, trim staze, neka budu negdje u okolici u prirodi, naravno podrazumijevam da se može doći iz VG po uređenoj biciklističkoj/role stazi i šetnici.

Postoje parkovi oko škola, koji su vrlo loše uređeni čak djelomično zjape prazni i VG komunalac samo mora kositi travu.
Ja sam za veću "opterećnost" škola na način da osmisle programe ekologije, botanike, vrtlarstva, i da angažiraju učenike na provedbi radova unutar školskih ograda.
Imati stručnu osobu u gradu koja će biti plaćena iz gradskog proračuna (ne Minist. prosvjete) koja će koordinirati rad među školama i poglavarstva, ali će radna snaga biti djeca, koju će opet nadgledati njihovi profesori.

Dopunske djelatnosti
u ruralnom prostoru

S ciljem utvrđivanja dopunskih
djelatnosti koje bi povećale zaposlenost
i dohodak stanovništva ruralnog
prostora, pokrenuta je izrada
projekta “Nepoljoprivredne
djelatnosti kao mogućnost diverzifikacije
dohotka i zaposlenosti
u ruralnom području Zagrebačke
županije”.
“Ruralni prostor županije zanimljiv
je i kao poljoprivredno proizvodno
područje blizu najvećega potrošačkog
središta (Zagreba) i kao
područje življenja. Iako je izvjesno
da će još duže vrijeme poljoprivredna
proizvodnja biti značajna
djelatnost ruralnog prostora,
to neće biti dostatno da se on i
očuva, prvenstveno demografski.
Stoga je, uvažavajući raspoložive
resurse, tradiciju, mogućnosti
i potrebe ruralnog prostora, bitno
stvoriti pretpostavke za uvođenje
nepoljoprivrednih djelatnosti
kojima bi se povećao dohodak te
zaposlenost domicilnog stanovništa.
Ujedno ove djelatnosti mogu
doprinijeti i povećanju kvalitete
života te očuvanju ruralnog prostora
i tradicijskih vrijednosti“, stoji
u obrazloženju zaključka o prihvaćanju
izrade projekta, koja je
povjerena Zavodu za ekonomiku
poljoprivrede i agrarnu sociologiju
zagrebačkoga Agronomskog
fakulteta.
http://www.zacorda.hr/uploads/zupanijskakronika16.pdf

SUBVENCIONIRANJE POLJOPRIVREDE, RURALNOG RAZVITKA I ŠUMARSTVA

Zaustaviti iseljavanje ljudi
iz ruralnih prostora županije

Obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo maksimalno može dobiti
200.000 kuna bespovratnih sredstava

Subvencije za ruralni razvitak mogu se ostvariti kroz 20 različitih programa

Poljoprivredni proizvođači,
predstavnici udruga i zadruga,
te gradova i općina
upoznati su početkom ožujka, na
prezentaciji upriličenoj u Zagrebu,
sa subvencijama u poljoprivredi,
ruralnom razvitku i šumarstvu te
pokroviteljstvima, novčanim donacijama
i pomoćima u provođenju
projekata iz područja poljoprivrede,
ruralnog razvitka, ribarstva i
lovstva u Zagrebačkoj županiji.
U poljoprivredi, kroz 22 programa,
Županija subvencionira biljnu,
ekološku, integriranu i stočarsku
proizvodnju. Subvencije za rural-
ni razvitak mogu se ostvariti kroz
20 različitih programa, dok se u
šumarstvu subvencionira obnavljanje
i sanacija šuma u privatnom
vlasništvu ili posjedu. Udruge poljoprivrednih
proizvođača, uzgajivača
riba, proizvođača tradicionalnih
proizvoda i strojnih prstenova,
poljoprivredne zadruge te gradovi i
općine mogu dobiti donaciju i pomoć,
odnosno pokroviteljstvo za
provođenje projekata iz područja
poljoprivrede, ruralnog razvitka,
ribarstva i lovstva.
Uz župana Stjepana Kožića, koji
je rekao da se županijskim mjerama
za poticanje poljoprivredne
proizvodnje nastoji zaustaviti iseljavanje
ljudi iz ruralnih prostora te
iskoristiti blizina zagrebačkog tržišta,
te njegova zamjenika Damira
Tomljenovića (zaduženog za poljoprivredu),
prezentaciji je prisustvovao
i Josip Kraljičković, državni
tajnik u Ministarstvu poljoprivrede,
ribarstva i ruralnog razvoja.
- Godina neće biti jednostavna,
na to morate biti pripravni - rekao
je Kraljičković. Posebno važnim
istaknuo je skoro donošenje Zakona
o uređenju tržišta poljoprivrednih
proizvoda.

Regionalizacija voćarske i vinogradarske proizvodnje
Okupljenima je predstavljena i Studija regionalizacije
voćarske i vinogradarske proizvodnje u Zagrebačkoj
županiji, prva takva studija u Republici Hrvatskoj,
što su s ponosom istaknula dvojica njenih
autora, Zlatko Čmelik i Nikola Mirošević sa zagrebačkoga
Agronomskog fakulteta. Njome je, na osnovu
značajki klime, reljefa i tala te specijalnih zahtjeva
pojedinih vrsta i podloga, procijenjena pogodnost
poljoprivrednog zemljišta. Izrađene su karte pogodnosti
za 18 voćnih vrsta, te karta s vinogradarskim
podregijama, vinogorjima i položajima.
- Uvjereni smo da će rezultati ovog projekta, kao i
izrađeni informacijski sustav, omogućiti korisnicima
dobivanje pouzdanih, pravovremenih i kvalitetnih
informacija neophodnih u budućem planiranju razvoja
poljoprivrede, posebice na planu mogućnosti
stvaranja jasnih i ispravnih koncepcija u sklopu vođenja
agrarne politike i namjenskog kreditiranja poljoprivrednih
obiteljskih gospodarstava - istaknuo je
Zlatko Čmelik, koordinator izrade studije.
http://www.zacorda.hr/uploads/zupanijskakronika17.pdf